Općinski sud u Kaknju u sklopu primjene Trogodišnjeg akcionog plana implementacije Strategije za unapređenje rodne ravnopravnosti u pravosuđu BiH posebnu pažnju, između ostalog, posvećuje isticanju značajnih datuma.

Jedan od nijh jeste 3. septembar kada je prije 44 godine stupila na snagu Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena.

Poznata i pod nazivom Ženska konvencija, usvojena je na Generalnoj skupštini Ujedinjenih nacija 18. decembra 1979. godine, kao prvi sveobuhvatni međunarodno priznati dokument o pravima žena.

Na snagu je stupila, kao međunarodni ugovor, 3. septembra 1981. godine, nakon što ju je ratifikovalo dvadeset zemalja.

Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama je sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine (Aneks I), te se primjenjuje direktno i ima prioritet nad domaćim zakonima.

Konvencija pruža osnovu za ostvarivanje jednakosti između žena i muškaraca kroz osiguravanje ravnopravnog pristupa i jednakih mogućnosti u političkom i javnom životu - uključujući i pravo glasa i kandidovanja za izbore - kao i obrazovanja, zdravstva i zapošljavanja. Države potpisnice izražavaju svoju volju i spremnost da preduzmu sve odgovarajuće mjere, uključujući zakonodavne i privremene posebne mjere, tako da žene mogu uživati sva svoja ljudska prava i slobode.

Konvencija je jedini međunarodni pravni akt o ljudskim pravima koji potvrđuje reproduktivna prava žena i prepoznaje kulturu i tradiciju kao uticajne snage na oblikovanje rodnih uloga i porodičnih odnosa. Također, potvrđuje ženska prava na sticanje, promjenu ili zadržavanje državljanstva i državljanstva njihove djece. Države potpisnice se obavezuju da preduzmu odgovarajuće mjere protiv svih oblika trgovine ženama i njihove eksploatacije. Konvencija o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena daje veoma široku definiciju diskriminacije zasnovane po polu i predviđa obavezu država potpisnica da preduzmu niz mjera za okončanje diskriminacije žena u svim oblicima, uključujući uvođenje načela ravnopravnosti muškaraca i žena u njihov pravni sistem, ukidanje svih diskriminatornih zakona i usvajanje odgovarajućeg zakonskog okvira zabrane diskriminacije nad ženama; kreiranje i jačanje sudskih mehanizama i drugih javnih institucija; obezbjeđivanje potpune zaštite žena od diskriminacije, te ukidanje svih akata i djela diskiminacije od strane drugog lica, organizacije ili privrednog subjekta.

Zemlje koje su ratifikovale ili pristupile Konvenciji, pravno su dužne implementirati njene odredbe u praksi.