Ko može biti svjedok?

Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da svojim iskazom mogu dati informacije o krivičnom djelu, učinitelju i o drugim važnim okolnostima.

Prema članu 96. Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH, ne može se saslušati kao svjedok:

1.osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne, vojne ili službene tajne dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti,

2.branitelj osumnjičenog, odnosno optuženog u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branitelja,

3. osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski službenik, odnosno ispovjednik, novinar u svrhu zaštite izvora informacija, advokat, notar, doktor, babica i dr.), osim ako je oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju je korist ustanovljeno čuvanje tajne,

4.maloljetna osoba koja, s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti značaj prava da ne mora svjedočiti.

Pored osoba koje se ne mogu saslušati kao svjedok, Zakon predviđa i koje to osobe mogu odbiti svjedočenje:

1.bračni, odnosno vanbračni drug osumnjičenog, odnosno optuženog, i

2.roditelj ili dijete, usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog odnosno optuženog.

Koja su prava i dužnosti svjedoka?

Svjedoku se upućuje poziv za svjedočenje, a ukoliko se ne odazove pozivu niti svoj izostanak opravda, sud može izreći novčanu kaznu do 5.000 KM ili narediti prinudno dovođenje.

Prilikom svjedočenja, svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja kada je vjerovatno da će ga odgovor na ta pitanja izložiti krivičnom gonjenju. Svjedok je dužan govoriti istinu i ne smije ništa prešutjeti, te se upozorava da davanje lažnog iskaza predstavlja krivično djelo.

Prema članu 348. Krivičnog zakona Federacije BiH:

1.Svjedok, vještak, prevoditelj ili tumač koji u sudskom, prekršajnom, upravnom ili disciplinskom postupku u Federaciji da lažni iskaz, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

2.Kaznom iz stava 1. ovog člana kaznit će se stranka koja pri izvođenju dokaza ispitivanjem stranaka u parničnom ili upravnom postupku u Federaciji da lažni iskaz, a na tom je iskazu zasnovana odluka donesena u tom postupku.

3.Ako je lažan iskaz dat u krivičnom postupku u Federaciji, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

4.Ako su zbog krivičnog djela iz stava 3. ovog člana nastupile naročito teške posljedice za okrivljenika, učinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina.

5.Ako učinitelj dobrovoljno opozove svoj lažni iskaz prije nego što je donesena konačna odluka, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do šest mjeseca, a može se i osloboditi kazne.

Ako svjedok odbije svjedočiti bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice može biti kažnjen novčanom kaznom do 30.000,00 KM.

Najprije, svjedok će se pitati za ime i prezime, ime oca ili majke, zanimanje, boravište, mjesto i godinu rođenja i njegov odnos s osumnjičenim, odnosno optuženim i oštećenim. Poslije općih pitanja, svjedok se poziva da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a zatim će mu se postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razjašnjenja.

Sudija, odnosno predsjednik vijeća dužan je zaštititi svjedoka od vrijeđanja, prijetnje i napada.

U slučaju da je svjedok dijete, mora biti saslušano uz prisustvo pedagoga, psihologa ili druge stručne osobe.

Svjedok ima pravo da podnese zahtjev za naknadu troškova prevoza i izgubljene dnevnice o čemu odlučuje sud.

Da li postoje mjere zaštite za svjedoke?

Svjedoku se mogu osigurati mjere zaštite - svjedok pod prijetnjom i ugroženi svjedok.

Svjedok pod prijetnjom je svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegova sudjelovanja u postupku, kao ishod prijetnji, zastrašivanja ili sličnih radnji u svezi s njegovim svjedočenjem.

Ugroženi svjedok je svjedok koji je ozbiljno tjelesno ili duševno povrijeđen okolnostima pod kojima je krivično djelo počinjeno ili koji pati od ozbiljnih duševnih poremećaja koji ga čine iznimno osjetljivim ili dijete i maloljetnik

Sud može odrediti one mjere zaštite svjedoka koje smatra potrebnim, uključujući primjenu više mjera istovremeno.

Ukoliko je svjedoku potrebna zaštita ili pomoć, potrebno je na to ukazati tužitelju tokom istrage, ili sudu nakon podizanja optužnice.

Ukoliko ste pretrpjeli štetu zbog izvršenog krivičnog djela imate pravo na naknadu iste, ukoliko podnesete prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji ispunjava sve elemente predviđene zakonom.

Šteta može biti materijalna ili nematerijalna.

Materijalna šteta odnosi se na gubitak imovine, sprečavanje ostvarivanja finansijske koristi ili imovinske dobiti (npr.troškovi liječenja, gubitak prihoda, imovinska šteta).

Nematerijalna šteta odnosi na fizičku ili duševnu bol prouzrokovanu krivičnim djelom (npr. bol i patnja, povreda časti i ugleda, strah i duševna bol).

Pored toga, imovinskopravni zahtjev može se još odnositi na povrat stvari ili poništenje pravnog posla.

Kada se podnosi?

Prijedlog za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva može se podnijeti tužitelju tokom istrage, ili sudu u toku suđenja, najkasnije do okončanja glavnog pretresa ili pretresa za izricanje krivičnopravne sankcije.

 Poželjno je da se podnese u što ranijoj fazi postupka.

Tokom istrage, tužitelj treba lice upoznati o pravu na podnošenje imovinskopravnog zahtjeva, a u toku suđenja sud je dužan pitati da li oštećeni želi podnijeti imovinskopravni zahtjev, ako to još nije učinjeno.

Uloga tužilaštva je da upozna oštećenog sa pravom na naknadu štete, prikupi dokaze na ove okolnosti kao što su isprave, medicinska dokumentacija, stručni nalazi, vještačenja i slično, te da ispita oštećenog na okolnosti krivičnog djela i imovinskopravnog zahtjeva.

Sud je dužan da upozna oštećenog sa pravom na naknadu štete.

Važno je da se oštećeni izjasni o visini štete, kao i da priloži dokaze koji idu u korist tih navoda.

U imovinskopravnom zahtjevu se navode sve okolnosti i činjenice u pogledu toga kako je šteta nastala, opis pretrpljene štete i dokazi kojima se raspolaže. (OSCE obrazac)

Šta se može koristiti kao dokaz?

Fizičke povrede mogu se dokazati medicinskom dokumentacijom, kao i nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke.

Psihičke povrede (umanjenje životne sposobnosti, pretrpljeni strah i uznemirenosti, trauma) dokazuju se medicinskom dokumentacijom i nalazom i mišljenjem vještaka neuropsihijatra/psihologa.

Kako sud može odlučiti?

Ako se optuženi oglasi krivim sud može:

1.u potpunosti dosuditi naknadu štete u iznosu navedenom u imovinskopravnom zahtjevu,

2.u umanjenom iznosu dosuditi naknadu štetu u odnosu na onu koja se traži imovinskopravnim zahtjevom (djelimično), ili

3.uputiti oštećenog u parnični postupak sa njegovim imovinskopravnim zahtjevom, ukoliko ocijeni da podneseni dokazi nisu dovoljni za potpuno ili djelimično presuđenje.

            Želimo istaknuti i pozitivan primjer iz prakse, a to je da je u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Bugojnu pravosnažnom presudom od 28.01.2025. godine udovoljeno podnesenom prijedlogu za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva radi naknade nematerijalne štete (na ime pretrpljenog straha i umanjenja opće životne aktivnosti), kao rezultat uspješnog ostvarivanja prava oštećenih.

Ovim putem naglašavamo važnost zaštite prava žrtava i osiguranje njihove potpune rehabilitacije i reparacije.

Apostille je nadovjera ili legalizacija javnih isprava koje se koriste u međunarodnom pravnom prometu.

Apostille izdaju općinski sudovi i traži se ukoliko su isprave potrebne za korištenje u nekoj drugoj državi izvan Bosne i Hercegovine, a koja je potpisnica Haške konvencije o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava – djelimična legalizacija.

Nadalje, bilateralnim ugovorima države članice mogu dogovoriti da za važenje isprava iz jedne ugovornice na teritoriji druge ugovornice nije potreban ni Apostille niti bilo kakva druga dodatna procedura. Bosna i Hercegovina ovakve ugovore ima sklopljene sa: Hrvatskom, Srbijom, Austrijom, Crnom Gorom, Turskom, Belgijom, Poljskom, itd.

Na osnovu ugovora između Bosne i Hercegovine i Slovenije o pravnoj pomoći u građanskim i krivičnim stvarima javne isprave izdate od nadležnih organa jedne države ugovornice nije potrebno dalje ovjeravati Apostille pečatom radi njihove dalje upotrebe u drugoj državi ugovornici.

U slučaju da ne postoji zaključen bilateralni ugovor ili se radi o državi koja nije potpisnica Haške konvencije, u općinskom sudu radi se samo nadovjera potpisa, a nakon toga se potrebno obratiti Ministarstvu pravde BiH i Ministarstvu vanjskih poslova poslova BiH radi potpune legalizacije.

Apostille pečatom moguće je ovjeriti orginalne isprave ili ovjerene kopije isprava. U slučaju da se radi o ovjerenoj kopiji, tada se Apostille pečatom ovjerava potpis lica koje je izvršilo raniju ovjeru isprave. Potrebno je da stranke utvrde da li su im za dalju upotrebu potrebni originali isprava ili su dovoljne i ovjerene kopije istih.

Pored toga, mogu se ovjeriti orginalne isprave ili prijevodi isprava izvršeni od strane ovlaštenog sudskog tumača koji se nalazi na listi stalnih sudskih tumača pri Federalnom ministarstvu pravde. U tim slučajevima, orginalne isprave zajedno sa prijevodom moraju biti propisno uvezane.

Apostille pečatom u Općinskom sudu u Bugojnu mogu se ovjeriti javne isprave izdate od nadležnih organa sa područja nadležnosti Suda – općine Bugojno, Donji Vakuf i Gornji Vakuf-Uskoplje.

U toku 2024. godine Apostille pečatom u Općinskom sudu u Bugojnu su ovjerene ukupno 534 isprave, a od početka 2025. godine već 107 isprava.

Ovjera Apostille pečatom moguća je uz plaćanje sudske takse u iznosu od 20,00 KM po ispravi u skladu sa Zakonom o sudskim taksama Srednjobosanskog kantona. Oslobađanje od obaveze plaćanja sudske takse predviđeno je članom 9. istog Zakona.

S obzirom na povećanje broja razvoda braka i činjenicu da veliki broj tih postupaka uključuje i zajedničku djecu bračnih partnera, ključno je da se donese odluka koja je u skladu sa najboljim interesom djeteta.

U postupcima razvoda braka koji uključuju djecu nad kojom stranke ostvaruju roditeljsko staranje, jedna od ključnih odluka koja se mora donijeti je ko će ostvarivati roditeljsko staranje, pitanje izdržavanja djeteta i način ostvarivanja i održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata djeteta sa roditeljem sa kojim ne živi.

Porodični zakon Federacije BiH predviđa da prije pokretanja postupka za razvod braka bračni partner ili oba bračna partnera koji imaju djecu nad kojom ostvaruju roditeljsko staranje dužni su podnijeti zahtjev za posredovanje fizičkom i pravnom licu ovlaštenom za posredovanje.

Ako se u postupku posredovanja bračni partneri ne izmire, ovlaštena osoba nastojat će da se oni sporazumiju o tome:

- sa kim će živjeti njihovo maloljetno dijete ili dijete nad kojim se ostvaruje roditeljsko staranje nakon punoljetstva,

-o njegovim ličnim odnosima sa roditeljem sa kojim neće živjeti,

-o njegovom izdržavanju i o ostalim sadržajima roditeljskog staranja.

Pri donošenju odluke o tome s kim će dijete živjeti, sud može uvažiti sporazum roditelja ako je on u interesu djeteta, polazeći od pretpostavke da roditelji najbolje znaju potrebe djeteta.

Mora se imati u vidu da to nije uvijek tako i da sporazum roditelja može biti protivan interesima djeteta.

Sud je dužan da vodi računa o najboljem interesu djeteta kao osnovnom instrumentu u zaštiti prava djeteta, čija primjena garantuje rješenja koja najbolje odgovaraju njegovim potrebama i interesima. U toku postupka sarađuje sa nadležnim centrom za socijalni rad.

Roditelj koji ne stanuje s djetetom, svoj doprinos u izdržavanju ispunjava u obliku novčane naknade i određuje se način ostvarivanja i održavanja ličnih odnosa sa djetetom.

U 2023. godini pred Općinskim sudom u Bugojnu vođeno je ukupno 108 postupaka za razvod braka. Od toga, 57 presuda za razvod braka sadržavalo je i odluku o povjeri djece, i to:

-u 46 predmeta djeca su povjerena majci,  

-u 9 predmeta djeca su povjerena ocu.

-u dva predmeta jedno zajedničko dijete povjereno je majci, a drugo ocu na čuvanje, vaspitanje i odgoj.

Dakle, praksa našeg suda pokazuje da su najčešće majke te kojima su djeca povjerena na čuvanje, vaspitanje i odgoj nakon razvoda braka.

Predsjednica parničnog referata Amira Ždralović navodi da je prilikom donošenja odluke o povjeri djece najvažniji najbolji interes djeteta. Da bi se to utvrdilo, sud od početka postupka sarađuje sa nadležnim centrom za socijalni rad. Nakon što provede svoje aktivnosti, stručni tim nadležnog centra za socijalni rad sudu dostavlja svoje mišljenje o tome kome zajednička djeca bračnih partnera trebaju biti povjerena. To mišljenje ne obavezuje sud, nego se odluka donosi uzimajući u obzir sve okolnosti. Ukoliko se javi nedoumica, naredni korak je da sud odredi vještačenje po vještaku psihologu. Ističe da je činjenica da su majke najčešće te kojima su djeca povjerena i da se kroz praksu pokazalo da su one više zainteresovane, te uglavnom traže da se djeca njima i povjere.

U pisarnici suda (soba br.1) možete dobiti informacije o predmetu, odnosno osnovne podatke o predmetu tipa: "broj predmeta, stranke u predmetu, postupajući sudija, podnesci u predmetu, zakazano ročište i sl.", a ako Vam je potreban uvid u cijeli spis možete se obratiti šefu sudske pisarnice u kancelariju broj 25 koji će Vam omogućiti uvid u predmet po propisanim pravilima.

Katastar je registar podataka o zemljištu u nekretnina Državne geodetske uprave. Uz svoja druga zaduženja, katastar je podrška sistemu registracije prava vlasništva i drugih stvarnih prava vezanih za nekretnine, odnosno podrška gruntovnici.

Uredi za katastar izdaju posjedovne listove koji sadrže podatke o katastarskoj čestici i podatke o posjedniku, ali nisu dokaz o vlasništvu. Podaci o vlasništvu vidljivi su samo iz zemljišnih knjiga, odnosno vlasničkog lista.