• logo
  • osnovna stranica
  • Općinski sud u Ljubuškom

    Idi na sadržaj
    BosanskiHrvatskiSrpskiСрпскиEnglish

    Pobijanje dužnikovih pravnih radnji

    18.03.2025.

    Pobijanje dužnikovih pravnih radnji

      

    Odredbom člana 280. stav 1. ZOO propisano je da svaki povjerilac čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kada je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu povjerilaca.

    Pravilno prvostepeni sud tumači odredbu člana 280. stav 1. ZOO da ova odredba daje pravo samo onom povjeriocu čije je potraživanje novčano a ne i onome koji od dužnika ne potražuje neko nenovčano činjenje ili propuštanje, kao što je u konkretnom slučaju prenos osnivačkog udjela, jer i stav 2. navedene odredbe reguliše kako se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu povjerioca  ako usljed njezina izvršenja dužnik ''nema dovoljno sredstava za ispunjenje povjeriočevog potraživanja'', tako da određenje ''dovoljno sredstava'' može se razumjeti samo kao novčana sredstva. Dakle, iz navedene zakonske odredbe proizilazi da se pravna radnja dužnika može pobijati samo (ili u vezi) novčanog potraživanja povjerioca, onog dospjelog za isplatu (a dospjeti za isplatu može samo novčano potraživanje), a dospjelost za isplatu iz citirane zakonske odredbe znači da je nastupio rok za ispunjenje obaveze.“

     

    Iz presude Vrhovnog suda FBiH

     

    Anonimizirane sudske odluke možete preuzeti u odjeljku prateći dokumenti.  

     

     

    Prikazana vijest je na:
    Povratak na vrh

    Pobijanje dužnikovih pravnih radnji

    18.03.2025.

    Pobijanje dužnikovih pravnih radnji

      

    Odredbom člana 280. stav 1. ZOO propisano je da svaki povjerilac čije je potraživanje dospjelo za isplatu, i bez obzira kada je nastalo, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu povjerilaca.

    Pravilno prvostepeni sud tumači odredbu člana 280. stav 1. ZOO da ova odredba daje pravo samo onom povjeriocu čije je potraživanje novčano a ne i onome koji od dužnika ne potražuje neko nenovčano činjenje ili propuštanje, kao što je u konkretnom slučaju prenos osnivačkog udjela, jer i stav 2. navedene odredbe reguliše kako se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu povjerioca  ako usljed njezina izvršenja dužnik ''nema dovoljno sredstava za ispunjenje povjeriočevog potraživanja'', tako da određenje ''dovoljno sredstava'' može se razumjeti samo kao novčana sredstva. Dakle, iz navedene zakonske odredbe proizilazi da se pravna radnja dužnika može pobijati samo (ili u vezi) novčanog potraživanja povjerioca, onog dospjelog za isplatu (a dospjeti za isplatu može samo novčano potraživanje), a dospjelost za isplatu iz citirane zakonske odredbe znači da je nastupio rok za ispunjenje obaveze.“

     

    Iz presude Vrhovnog suda FBiH

     

    Anonimizirane sudske odluke možete preuzeti u odjeljku prateći dokumenti.